Fontana, Fonča, Prčvarnica, Rupa, Kapelica, Pri Čonti… mnogo se naziva koristilo za Fontanu, a ona se jedna i jedina, nezamjenjiva, trajno urezala u noviju samoborsku povijest.

Fontana se smjestila u prekrasnom dijelu Samobora, pet minuta hoda od samoborskoga Glavnog trga i dvijeminute pješice od Autobusnog kolodvora. Na idealnome mjestu, u Šmidhenovoj ulici 25. Otvorena je u početku devedesetih godina prošlog stoljeća i od onda se nije mnogo promijenila. Zapravo, jedina značajna promjena je zatvaranje terase, cime je, nažalost, zauvijek izgubljena fontana koja je krasila srediste terase.
Sredinom 1990-ih, dolaskom cijenjene samoborske obitelji Čosić i zakupom Fontane te njezinim proširivanjem, za Fontanu nastaje zlatno doba. Brigu oko vođenja Fontane preuzeo je Dražen, a voditelj šanka je bio njegov brat Damir. Za administrativne posloveangažiran je popularni Krešica Čakanić - Šole. Vikendom navečer nije se moglo naći slobodno mjesto za sjesti, a niti za šankom. Barem jednom mjesečno održavale su se šajbe u kojima je uvijek sudjelovao velik broj ljudi, a predvodnici tih već legendarnih šajbi bili su, spomenimo samo neke, Ćos, Gabro, Nano, Gula, Vjeko... Neki sudionici šajbi svoje su poznate i uspješne karijere započeli bas na tim šajbama. Ponekad bi se Fontana pretvarala u svratište i konačište jer neki od sudionika šajbi nisu bili u stanju otići kućama i obiteljima nego su odlučili prespavati u Fontani, na sveopće čuđenje čistačice sutradan ujutro. Stoga je oduvijek u zraku visilo pitanje, zašto se Čosićevi nisu sjetili u pričuvu staviti nekoliko poljskih kreveta pa bi spavači imali donekle odgovarajuće uvjete za spavanje. Ali u to su vrijeme separei bili veliki i udobni tako da to nije bio problem.
Gotovo od samog dolaska Dražen Čosić odlučio je na zidove izvjesiti razne rock memorabilije. Od ulaznica s koncerata iz 1980-ih godina, od legendarnog S.O.K.-a pa preko postera s koncerata do fotografija koje je izradio Gabro prigodom njegovih visegodišnjih posjećivanja rock koncertima u zemlji i inozemstvu. Takvo uređenje Fontane može se vidjeti i danas, gotovo sve fotografije, posteri i karte iz orginalne postave još krase zidove. Nažalost, neke slike su nepovratno uništene, ili ih je načeo zub vremena, ili neoprezni gosti.

Nakon zlatnog razdoblja u kojem su Fontanu pohodili gosti iz cijele Zagrebačke županije i šire i dalje okolice, samo da u Fontani popiju piće, kako su znali reci, nažalost, kao i svakoj dobroj priči i ovoj je došao kraj. U drugoj polovici devedesetih godina nastaju teška vremena za Fontanu i Čosićeve. Naime, u Samoboru se pojavljuje sve više sadržaja koji odvlačegoste iz Fontane, pa broj gostiju u Fonatni drastično opada, a na kraju ostaju samo najvjerniji gosti. Stariji se brat Dražen stoga odlučuje za drastični potez - odlučuje se okušati u svojoj dugogodišnjoj ljubavi, u građevinarskim poslovima, a vođenje Fontane prepušta bratu Damiru. Nažalost, taj radikalni potez i neke inovacije nisu vratili goste. Od zanimljivih inovacija u Fontani spominje se puštanje glazbe preko računala i za to vrijeme novoga, MP3 zapisa. Iako je to bio nadasve zanimljiv potez, nije pojačao zainteresiranost gostiju i njihov povratak u kultno samoborsko okupljalište.

No, u početku ovoga stoljeća stvari se mijenjaju na bolje. Fontana pod okrilje poduzeće Nysa Tours. Vraćeni su ljudi koji su bili zaslužni za zlatno doba Fontane, Dražen je opet postavljen za voditelja, a Damir je opet voditelj šanka. Nažalost, jedino je Šole morao otići. Navodno za njega nije bilo mjesta pod novom upravom. Ta je odluka je rastužila mnoge, sad već starosjedioce u Fontani, ali to je cijena progresa koja se morala platiti.

U dugogodišnjoj povijesti Fontane s one strane sanka prodefiliralo je mnogo konobara i konobarica. Mnogi od njih su i danas u tome poslu, a svoju karijeru i zanat ispekli su baš u Fontani. I svi oni s ponosom spominju kako su karijeru započeli u Fontani i nikad ne propuštaju prigodu zahvaliti se Čosićevima na jedinstvenoj šansi koju su im pružili.

Iako Fontana još nije dostigla svoje zlatno doba, stvari se opet vraćaju na svoje staro mjesto. Čim uđete primijetit ćete da je sve kao i prije deset godina, boja na zidovima, fotografije, mirisi, čak se niti vaša omiljena stolica nije promijenila u zadnjih deset godina!

Zato vas pozivamo, otkrijte Fontanu ponovno i uživajte u njoj kao nekada. I ne zaboravite povesti prijatelje. A svi vi koji još niste bili u Fontani, dođite, naći se mjesta i za vas!

A i sigurni smo da priča o uspjehu Fontane i obitelji Čosić i dalje da piljeni našu pozornost! Do skorog susreta u Fontani bok! (rb)

Ovo sam napisao za Cosov WEB 2005. godine.